Tema meseca januara

ponedeljak, 18 mart 2013 15:26 Tijana Todorov
Štampa

Svaka ocena je za đaka

oceneUskoro će kraj prvog polugodišta. Deliće se knjižice. A onda će se dešavati male kućne drame kada roditelji ne budu zadovoljni rezultatima. Naravno, kao roditelji imate pravo na to, ali je posebno važno kako ćete to da pokažete.

Rezultati jednog istraživanja koja su sproveli psiholozi pokazali su da postoji povezanost između načina vaspitanja dece i uspeha u školi, kao i uticaj načina reagovanja roditelja na ocene.

Roditelji koji reaguju besno, gnevom, ljutinom i koji nameću strah zbog slabih ocena, čine svojoj deci najgore što mogu: ocene će biti sve gore i gore.

Uočena su 3 načina reagovanja koja za posledicu imaju sve veći neuspeh:

  1. preterano uzbuđenje roditelja praćeno psovkama, pretnjama i kažnjavanjem deteta
  2. ravnodušnost i nezainteresovanost za ocene i omalovažavanje dečjih sposobnosti
  3. nagrađivanje dobrih ocena prema unapred ugovorenom načinu. Ukoliko roditelj nagrađuje dobre ocene (daju novac, kupuju stikere, igračke ili slično), time postižu da sve to dobija veću važnost, nego učenje. Učenje je u ovom slučaju samo sredstvo kojim postižemo neki cilj izvan samog učenja. Isti efekat ima i oduzimanje detetu privilegija koje ima zbog slabih ocena.ocena 1

Svakako treba reći da nagrade (koje ne bi trebalo da budu česte), pohvale i pokude mogu imati i pozitivno dejstvo, mogu biti snažni pokretači učenja, samo ukoliko dete vremenom počinje da oseća zadovoljstvo zbog znanja koje stiče učenjem.
Jedina pravilna reakcija roditelja bilo bi bodrenje. Dokazano je da učenici koji pokazuju trend povećanja uspeha imaju roditelje koji dobre ocene hvale i ističu kao lični uspeh deteta, a kad je u pitanju slaba ocena bodre i nude pomoć.
Da bismo to bolje ilustrovali daćemo primer pogrešnog načinja reagovanja roditelja: «Ja sam zaprepašćen! To je prava bruka za našu porodicu! Ti nikad nećeš završiti školu! Od sada ćemo drugačije s tobom! Neće više biti džeparca za tebe dok ne popraviš te ocene!»
A evo načina koji se preporučuje: «Ove ocene su ispod tvog nivoa i tvojih sposobnosti. Ja znam da ti možeš više da postigneš samo ako se budeš više zalagao. Zaista je šteta da svoje sposobnosti nisi bolje iskoristio. Mogu li nekako da ti pomognem?» Ovakve reči ohrabruju dete, jačaju mu samopouzdanje, izražavaju veru u detetove sposobnosti i u isto vreme, na jedan diplomatski način, daju mu do znanja da roditelji nisu zadovoljni uspehom u školi.

ocena 2Roditelji bi trebalo da čine ono što je dobro za dete, ali za uspeh u školi, odgovorno treba da bude samo dete. Naime, mnogi roditelji se potpuno poistovećuju sa detetovim uspehom ili neuspehom. Zbog toga tako burno reaguju kada dete dobije slabu ocenu!

Postoji povezanost između uspeha u školi i učestvovanja roditelja u školskim aktivnostima. Nije dovoljno da roditelji samo rečima ističu značaj i važnost školovanja, već moraju da to i pokažu svojim postupcima, npr. da redovno dolaze na roditeljske sastanke, individualnu saradnju, da se interesuju za gradivo koje dete uči i sl.

Istovremeno je pokazana povezanost načina vaspitanja i uspeha i školi. U većini porodica otac i majka imaju različiti pristup vaspitanju dece ili opet nisu dosledni u vaspitanju. U proseku, najslabije ocene su nađene kod učenika koji potiču iz porodica u kojima je način vaspitanja kolebljiv, naročito sa krajnjim ekstremima.
Najbolje ocene imaju deca onih roditelja koji su dosledni i koji vaspitavaju snagom autoriteta, ugledom, poštovanjem, znanjem i koji pri tom poštuju ličnost deteta!
Pa dragi roditelji, iskoristite i vi raspust. Kao prvo, budite što više sa svojom decom. Razgovarajte sa njima, ali ih i slušajte. Možda ćete, posle svega imati i neki razgovor sami sa sobom. Možda je greška negde i kod vas. Ne vičite! Setite se da ste i vi bili đaci.